Slobodan Zoran Obradović

Bosonogoj

Da l’ me još uvijek u snovima tražiš,

pa kad sreće imaš da me nađeš tamo,

lomiš me požudom – poljupcima snažiš...

Ljubimo se dugo kako mi to znamo...

Pa me stihom čuvaš – tvoju slatku tajnu,

a svaka ti pjesma čistom sjetom diše

kako i ti imaš svoju ljubav sjajnu,

kojoj ruka tvoja – nježne rime piše.

Bosonoga, čekaj – tu – na istom mjestu,

gdje snovi se tebi graniče sa javom...

U snovima možda prepoznam ja cestu...

Došao bih, vjeruj – kunem ti se glavom,

ali ne da vijek što pobježe lako –

nije nam suđeno – mislim da je tako !!!

iz knjige Tražim te