субота, 10. јануар 2015.

Jelena Lena Jović




Iz ovog trunja mirišljavog
ispilile se pesme
- liste imena, datuma,
pokidanih sandala i satova,
narukvica,
ogrlica,
susreta i poljubaca.
Moje su pesme ljubavne 
i kada o istoj ne govore,
jednako lepo zvuče,
jednako tajnom žubore.
A svaka me je tajna vezala,
za svoje reči zakatančila,
svaka mi imenom svojim
jednako puno značila
- jer,
što ne ljubih dušom,
to ne voleh,
i to ne bi tajna,
u moru usana,
i očiju sjaja.

Ovu pesmu poklanjam tebi,
tajni još neotkrivenoj.
Takav mi ležeš na rame i usne,
takav mi milo padaš pod prste.
A čeznem
da ti napišem najlepše pesme,
lepše od svih
dosad napisanih,
smelije od svih šaputanih,
ljubavnije od svih ljubavnih,
vedrije od svih razigranih.
Ako znaš ko si
dok po tvojoj usni teku
ove reči,
ne daj da me slučaj spreči
da te svojom pesmom 
lečim.

Нема коментара:

Постави коментар