Adem Deniz Garić

Vani je snijeg

Danima već neumorno pada.
Padaju danima tako i nedužne glave.
Padaju cijene nafte, padaju plate
padaju padaju i padaju žene u visokim potpeticama.
Vani je prije sedam godina pao u vječni san Denis Mrnjavac.

Vani se Istok i Zapad šetaju od vrata do vrata.
Vani se kroje granice novih država.
Vani je sloboda govora izdala slobodu čovjeka.
Vani snijeg neumorno danima pada.

Krvoločne zvijeri otkrivaju tragove koje niko ne gleda.
Tišina se u sebe samu sakrila i tiho se, najtiše šuti i grije.

Vani čovjek pretiče čovjeka, u hodu, u automobilu,
na pokretnim stpenicama, u redu za hljeb, u narodnim kuhinjama
kad god mogu imaju priliku kad smiju i ne smiju
sapliću jedni drugima noge. Vani. Vani je zima zavejala sela i gradove
u tišinu veću od njih samih.

Imany pak ovdje gleda svoje najdraže crtiće.
Merjem evo pored nje spokojno spava.
Soba je topla, iako smo prikraju s drvima.
Drva su vani, a vani snijeg neumorno pada.