Miladin Berić

Tetovirana jesen

Da li se ponekad sjeti gledajuci kroz tudja okna 
niz ulice puste i kishne, da l' je bar malo zaboli... 
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna 
pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli. 

Ona ne zna koliko boli ono shto se nikad ne vrati 
kao nocci koje se chuvaju u ochima shto dvostruko gore. 
Sve nema svoju cijenu, ali ipak sve se plati 
jednim sanjivim vriskom mjeseca shto pada u more. 

Ja sam najljepshu pjesmu zakljuchao u njenoj kosi 
i sve sam svoje osmjehe sakrio u zavjesu kishe, 
a ona je predobro znala shta ta jesen nosi 
al nije htjela da prizna i nije nas bilo vishe. 

Ko zna... mozda joj noccas neke slike ponovo znache, 
mozhda se zaista voli samo jednom u zhivotu. 
A ja sam samo klaun koga su natjerali da plache 
sa zheljom da samog sebe igra za bijednu svotu. 

Da li se ponekad sjeti gledajuci kroz tudja okna 
niz ulice puste i kishne, da l' je bar malo zaboli... 
Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna 
pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli. 

iz poeme TETOVIRANA JESEN